”Glavni patogeni poremećaj u ove djece je nemogućnost uspostavljanja odnosa s ljudima i stvarima od samog početka njihova života. Roditelji kazuju kako su sami sebi dovoljni, kao u školjci zatvoreni, najsretniji kada su sami; u akciji su kada nema ljudi u blizini, potpuno nesvijesni svega oko sebe; daju utisak tihih mudraca ali nesposobnih da ostvare normalne društvene odnose; ponašaju se kao da su hipnotizirani. To nije odstupanje od ranije prisutnih normalnih društvenih odnosa kao u shizofrene djece ili odraslih, to nije povlačenje od ranije postojećih odnosa. Ovo je od početka ekstremna autistična osamljenost koja uvijek prezire, ignorira i odbacuje sve što dolazi izvana. Izravni fizički kontakti ili zvukovi su prijetnja narušavanju samoće i doživljavaju se kao nepravedno, bolno i razočaravajuće iskustvo.”

opis simptoma dječjeg autizma koje je prvi dao dr. Leo Kanner,

dječji psihijatar iz John Hopkins bolnice u Baltimoru (1943)