II. KVALITATIVNO OŠTEĆENJE KOMUNIKACIJE

- teškoće i u verbalnim i u neverbalnim komponentama komunikacije:

• razvoj govornog jezika kasni ili potpuno izostaje (nije praćen pokušajima kompenzacije alternativnim načinima komunikacije, npr. gestom ili mimikom);
• u osoba s relativno primjereno razvijenim govorom prisutno je izrazito oštećenje sposobnosti započinjanja i održavanja konverzacije;
• stereotipna i repetitivna uporaba jezika ili idiosinkratski jezik;
• izostaju različiti spontani oblici igara (pretvaranja ili oponašanja, primjerenih razvojnom stupnju).

- teškoće u komunikaciji javljaju se u ranom razvoju (izostanak prvog smješka u dobi od oko 3 mjeseca).

- teškoće u ranom stjecanju sposobnosti dijeljenja ili zajedničkog usmjeravanja pažnje (pokazivanje rukom radi traženja objekta ili radi komentiranja nečeg o objektu ili događaju, pokazivanje i davanje objekta drugom radi dijeljenja interesa i sl.).

- nisu u stanju spontano razviti alternativne oblike komunikacije, ali im u razumijevanju

  pomaže primjena augmentativnih modaliteta komunikacije.

- obilježja komunikacijskih vještina: izostanak spontane komunikacije, selektivno prihvaćanje komunikacije, egocentrično usmjerena komunikacija, komunikacija svedena na osnovne životne potrebe i konkretnu situaciju, ljepljivost na temu, nedostatak socijalnih komunikacijskih vještina, nefunkcionalna komunikacija, izostanak socijalne imitacije, nedostatak emocija u govoru, neuspostavljanje kontakta očima ili zurenje bez socijalnog kontakta itd.

III. OGRANIČENI, REPETITIVNI I STEREOTIPNI OBRASCI PONAŠANJA, INTERESA I AKTIVNOSTI

• zaokupljenost jednim ili više stereotipnih ili restriktivnih modela interesa abnormalnih obzirom na intenzitet ili usmjerenost (skupljanje ili "nanašanje posebnih predmeta" kao što su čepovi, ključevi, dudice, vrpce papira, špagice i sl.;
• uočljivo nefleksibilno priklanjanje specifičnim, nefunkcionalnim rutinama ili ritualima;
• stereotipni i repetitivni motorički manirizmi (npr. lupetanje prstima ispred očiju, savijanje prstiju, mahanje, "lepršanje" okretanje šake ili složeni pokreti cijelog tijela: skakutanje, njihanje u trupu, okretanje predmeta na podlozi uz stvaranje zvučnih senzacija i sl.);
• trajna zaokupljenost dijelovima predmeta (bizarne fascinacije npr. ventilatorima i brojem njihovih krilca, utičnicama i el .prekidačima, insistiranje na istoj boji hrane, fasciniranost brojkama ili istim objektom crtanja i sl.).

- inzistiranje na jednoličnosti je rigidno slijeđenje dnevne rutine, redoslijeda radnje, rasporeda u prostoru, rituali u svakodnevnim aktivnostima i sl., a svako odstupanje ih vrlo frustrira i mogu burno reagirati.

[ Nazad na vrh ]