Ja sam zabrinuta. Imam sina od 18mj. i trebala bi ga sad cjepit u 12 mj. Do sad je redovito cjepljen. Prije poroda sam gledala emisiju Oprah o autizmu i tamo su mame tvrdile da do 2 god im je djete bilo normalno sto video snimke potvrduju, a poslje tih cjepljenja djeca su se promjenila i utvrden je autizam. Mame se kunu da je cjepivo krivo...ja se bojim i neznam sta da radim s cime se cjepi djecu sve od 2 god... da li moram ga cjepit... ja bi to rađe izbjegla nego da mi djete dobije autizam. Znam da je kod muske djece veci postotak, moj je decko molim savjet ..doktori nepriznaju tu teoriju a mnoge mame se kunu ipak su one to i primjetile i detaljno obavjestile o dogadajima,,,,sta da vjerujem? kome? Da li moram po zakonu djete cjepit? Zasto je vazno za zdravlje? Da li je bilo takih slucajeva? Volim svog sina i nicim ga nezelim ugrozit, pa tako ni cjepivom....

Zabrinuta mama

Draga mama,
Odgovori na Vaše zebnje nisu jednostavni, a ni je nisam liječnik po vokaciji. Mogu Vam samo reći što znam i kako ja gledam na vezu između MMR cjepiva i autizma. Čini se da je utvrđena veza između MMR cjepiva i pojavnosti autizma nakon njega, ali nije utvrđeno da MMR cjepivo uzrokuje autizam, što je i logično. Možda je u pitanju samo vremenska podudarnost cjepljenja i vremena prepoznavanja kliničke slike, odnosno zapažanja neurološkog regresa karakterističnog za autizam.
Autizam je genetski poremećaj u čijem nastanku sudjeluje niz gena - dosad je prepoznato gotovo 300 gena. Treba reći da autizam nije jedinstven poremećaj, već se radi o grupi sličnih poremećaja i vjerojatno svi nemaju posve iste mehanizme nastanka. Dokaz tome je neujednačenost kliničkih slika, čak i kod blizanaca. Što to znači vezano za spomenuto cjepivo? Autizam je između ostalog i imunološki poremećaj i stoga nije čudno da djeca s autizmom mogu burno odreagirati na cjepivo. Odreagiraju i na određenu hranu, nerijetko na antibiotike itd. Kod neke djece s autizmom majke drže da se autizam pojavio nakon cjepiva, druge će reći da je dijete nakon porođaja ispalo babici iz ruku , treće govore da se autizam pokazao nakon visoke temperature ili punktacije leđne moždine itd. Činjenica jest da se kod dijela djece s autizmom poremećaj očigledno razvija od rođenja, ispravnije rečeno još u prenatalnom razvoju, i da se suspekcija na razvoj poremećaja može pratiti ili rekonstruirati po kazivanjima roditelja. Kod drugog dijela djece s autizmom, nakon perioda čini se normalnog razvoja negdje oko 2. godine života dolazi do nazadovanja neurološkog razvoja i autistični premećaj postaje očit. Neki stručnjaci drže da se i u ovom drugom slučaju moglo primjetiti pojedine rane znakove autizma. 
I da se vratimo na cjepivo - na cjepivo, visoku temperaturu, antibiotik ili neki veći stres djeteta gleda se kao na mogući okidač koji je možda dodatno potakao razvoj poremećaja koji je genetski a onda i neurološki i imunološki gledano već bio prisutan. Eto, to bi bilo vrlo pojednostavljeno tumačenje. Stoga da li dijete cijepiti ili ne? To je pitanje procjene rizika: da li ste spremni riskirati da Vam se dijete zarazi i oboli od bolesti opasnih po život? Zaobiđete li cjepivo kao jedan od okidača, možda će se autizam pojaviti nakon što se dijete najede previše agruma ili jagoda i dobije alergijsku reakciju (karikirano rečeno). Neću komentirati zakonsku obvezu, ali ću istaći da dijete nemožete upisati u vrtić ako nije cijepljeno. 
Osobno držim da se na autizam ne smije gledati kao na tragediju. Da nisu imali autizam mnogi geniji ne bi dosegnuli umjetničke vrhunce i danas bi bili uskraćeni za neka revolucionarna tehnološka otkrića. Time ne negiram da autizam invalidizira osobu i da su mnoge od ovih osoba ovisne o podršci okoline tijekom cijelog života. Kao stručnjaka daleko više me pogađa kada vidim malo dijete bolesno od leukemije ili karcinoma, kada vidim djetešce s teškim neuromuskularnim bolestima ili oštećenjem mozga ili čujem da je dijete nastradalo u saobraćajnoj nesreći. Ili kada vidim mrtve oči tinejdžera uhvaćenog u pakao droge. Poznajem mnogu djecu i odrasle osobe s autizmom i mogu općenito reći što ih usrećuje i veseli, a što ih unesrećuje. I čini mi se da se oni ne pate zbog autizma, nego zbog odnosa okoline spram njih.