Molim Vas, kako da odredim razliku izmedju autizma i autisicnog ponasanja, i sta je to sto bitno uzrokuje autisticno ponasanje i na koji nacin se ono moze popraviti tj. raditi na njemu i njegovom iskorijenjivanju? Djecak ima 4 god. za 10 dana, govor nerazvijen, polako uci pojmove i koristi neke funkcionalno, a ima puno nerazumljivog govora. ima kontakt ocima, ima neverbalnu razmjenu, razumije naloge, donesi patike, dodaj mi ovo, ponesi, dodji, sjedni, pomjeri se, ustani...komunikacija sa djeom ogranicena, prije ce sam, ucestvuje koliko on zeli i koliko on ima interesa, sa bratom hoce, igra se sa njim i raduje se veselim igrama, hvatanja, gilicanja, imitira brata sve, ali nema samoinicijativu u igri i nikada nista prvi ne zapocinje, voli vozice voziti po podu, ali ne zadrazava se previse u toj igri, ali joj se cesto vraca, uzme nosu sam i skine se i piski, obuce se, ljut je po prirodi, kad ne prihvata novu situaciju baca se na pod, protestuje, dok se ne uklopi, slabo saradjuje, odbija saradnju, slaba paznja, osim sto ga zanima, idemo kod logopeda, defektologa vec vise od godinu, ali jos nemamo dijagnozu , a i mislim da se do sada malo radilo sa njim, po pola sta dva, tri puta nedeljno, od sjutra krecemo privatno kod logopeda kako bismo intezivirali rad, pozitivno reaguje na emocije, u smislu da kad mu vicem i grdim ga, on me zagrli ili se pripije uz brata trazeci zastitu, reaguje na zabrane, iako ce u nekom drugom trenutku opet isto uraditi, ali reaguje, prepadne se na zabranu, burno reaguje kad mu nesto ne prija, hrana, sutuacija, bilo sta, ljuti se, place..kao da nakupljen bijesa koji s vremena na vrijeme ispoljava,  ne trpi nametanje aktivnosti, vec samo kad on hoce i sta njemu odgovara, ne znam nekad mi se cini ipak sve je u redu u sustini, osjecam da je zdrav sustinski, da ima probleme u razvoju, ali da ce ih prevazici, a nekad se prepadnem i ne znam vise nista, osim da mi je pretesko i da sam zbunjena i slomljena. Navodim, imala sam stresnu trudnocu sa njim, a stres se nastavio i tokom njegovog odrsatanja, pomislaj da se nakupio mog stresa i da se projektovalo na njegov razvoj. Ne znam, oprostite, ako imate misljenje, rado cu ga cuti. Pozdrav, Nina

Draga mama,

Autizam je neurorazvojni poremećaj s genetskom osnovom, to je cijela lepeza sličnih poremećaja od onih teških do graničnih kliničkih slika. Autistično ponašanje je ono što vidimo kao posljedicu autizma u svakodnevnom funkcioniranju djeteta u različitim situacijama. Autistično ponašanje moguće je vidjeti i kod nekih drugih razvojnih poremećaja (npr. razvojne afazije), zaostajanja u emocionalnom razvoju i pojedinih psihičkih poremećaja.

Vaš dječačić, kako čitam, pokazuje elemente autističnog ponašanja, ali da li je riječ o poremećaju iz autističnog spektra ili nekom drugom razvojnom poremećaju, doista je potrebno utvrditi kompleksnim multidisciplinarnim postupkom dijagnostike. No, nažalost nemogu Vam dati puno nade da će problemi nestati bilo razvojem, bilo stručnim tretmanom. Upravo da bi rezultati bili što bolji, neophodno je provesti cjelovitu zdravstvenu dijagnostiku i dobru procjenu psihologa, defektologa i logopeda. Nedavno se moja kolegica suočila s teškom dijagnozom svog malog djetešca, i lošom prognozom. To je uvijek svim majkama prevelika bol. Vaš dječačić kako vidim napreduje i ima puno potencijala, i upravo to Vas treba voditi da angažirate sve svoje snage spram njega, a ne prema svojoj rani na srcu. Savjetujem Vam da što prije prelomite u sebi svoje sumnje i nade da će problemi nestati s nešto defektološkog i logopedskog rada. Njemu je doista i što prije potreban svakodnevni strukturirani i ciljani stručni tretman zbog sada već relativno jasnih razvojnih teškoća. Jer vrijeme koje ima do polaska u školu treba izuzetno dobro iskoristiti. O tome ovisi i njegova i Vaša budućnost. Draga mama, samo hrabro naprijed u potragu primjerenog predškolskog programa i rehabilitacijskog tretmana. Paralelno s time provoditi dijagnostički postupak. I javite mi se ako Vam mogu još kako pomoći, a bilo bi mi drago da ćujem kako je napredovao do polaska u školu i u koji školski program je uključen. Osobno se nadam onom istom kao i Vi - redovnom školskom programu. Ali za to je potrebno puno stručnog i Vašeg rada u svakodnevnim situacijama, a to traži da učite što i kako. Vi ste njegova snaga i stoga morate potisnuti svoje strahove i boli, i uhvatiti se ukoštac s njegovim razvojnim teškoćama i vremenom. Želim Vam puno snage i hrabrosti jer nade ima, problemi neće nestati, ali se mogu značajno smanjiti. Urednica