Poštovana,

studentica sam 3. god predškoslkog odgoja. Volontiram s nezbrinutom djecom , posebno me raduje rad s djecom s posebnim potrebama ( na moju žalost, st nema defektologiju  ).

Prije 10 mj prihvatila sam posao dadilje u jednoj familiji 4 h/dnevno.
Dječak je tada imao 1 i 11 mj. Bio je neurorizična beba, no roditelji su na razgovoru rekli da je s dječakom sve u redu.

Dakle, dječak s 2 god:
-nije pričao gotovo ništa prvih par mj, tu i tamo na inzistiranje bi rekao mama, baka, ali jaaaaaaaaako rijetko -nije se uopće bazirao na roditelje, bili oni kraj njega ili ne -nije bilo pogleda oči u oči -nije podnosio dodire i poljupce -nije imao maštovitu odn nikakvu igru. Ili bi trčao okolo ili bi ležao na podu jako malo pomičući autić (tunelski vid? ) -ponekad je sam sebe udarao -nije bio zainteresiarn za djecu -nije izražavao nikakve emocije -nije se odazivao na svoje ime -odbijao je svaku vrstu komunikacije -imao je stisnute šake ( stisnuti mozak ?) -ljuljao se -jeo je samo smiksanu hranu, no i to teško -smeta ga odjeća, pokrivači, cipele...
-vrištao je i na obično pranje ruku
-plakao je i vrištao u igraonici ako trampulin ne bi bio uključen -Izvrsno se snalazi u prostoru, pamti trase kretanja čak i kada se čini da ne obraća pažnju na okolinu te očekuje da se putuje uvijek istim putem.
Sklono je bijegu, lutanju ka nekom konkretnom cilju, istraživanju okoline -Gubi, baca ili ostavlja putem stvari koje mu nisu važne, dok opsesivno skuplja određene stvari ili materijale, pazi na njih i često ih provjerava, prebrojava, teško ih daje drugima.
-Jede neobične i nejestive stvari i biljke.
-pokazuje velike teškoće u druženju i igranju s drugom djecom, ne zanima ga igra druge djece

govor: nije ga bilo, eholalija rečenica nakon 4-5 mj( satima je mogao ponavljati :"ma ne-ne njam", odn. "djevojčica je jela kamenčiće i mama joj je rekla ne-ne"., sada nakon 10 mj govori zaista dobro. postavlja pitanja, znatiželjan je.


nakon 7 mj što sam radila s njim svaki dan (izuzev ned) po "samo" 4 sata po floortimeu koristeći njihove savjete i tablice, dječak je jako napredovao. I govori, i imitacijske igre su mu na razini, puno manje je strahova, plače kad roditelji odlaze iz stana,... Razvojno je strašno napredovao.

no, dječak je krenuo u vrtić. zadnja 2 mj dolazim samo u posjete po par sati svako tj, dva. primjetila sam da se ponovno počeo dugo ljuljati lijevo desno, igra mu je postala jednolična ( uzme autić i drži ga u ruci ) dok smo prije on i ja znali satima se igrati. Jako puno krugova komunikacije smo zatvarali ( preko 30 ). Počeo je sa sebe trgati odjeću i čarape, ne trpi ih. Također ni kapu.
Prije mj dana je prstićima ugasio svijeću na torti kao da je taknuo vodu, ni plača, ništa, htio je opet.
-ne želi otići iz vrtića dok nisu sva djeca otišla ( njegovi su od početka dolazili kasnije po njega pa je valjda tako navikao da ide kad svi odu).
-Dopušta samo da ga mama, tata i ja mazimo i diramo.
-Čini se da ne uočava opasnosti i ne pokazuje strah pred opasnosti, penje se, prilazi nepoznatim osobama -Pojedinu aktivnost prihvaća( igra, oblačenje, etc. ) obaviti isključivo s mamom, tatom i sa mnom. Veoma teško se sprema za izlazak iz kuće, dugo se sprema, oklijeva.
-Trpa hranu u usta, ne žvače i guta velike komade. Odbija jesti dok iz tanjura nije uklonjen i posljednji trun nepoželjne namirnice.
-Ponekad reagira krikovima bilo iz zadovoljstva ili nezadovoljstva. 
-Postavlja stalno ista pitanja kako bi održao kontakt.

kao što vidite, jako puno je napredovao, ali kako se s njim ne radi više ntenzivno, primjećujem neke stvari koje su bile iščezle.

molim Vas za savjet. Što i kako učiniti. Jako puno sam istraživala i dalje to činim. nisam defeklogog niti logoped, ali trudim se učiti. Problem je što roditelji niakda nisu priznali problem iako sam ja pokušala razgovarati s njima. Pa niej valjda normalno da dijete od 2 god cijeli dan samo leži na podu i ne makne se!

Niste vidovnjak, ali.. možete li mi reći jesu li možda moje sumnje na autizam pretjerane? (obitelj ima prva 2 rođaka autista što sam saznala tek prije par mjeseci). Postoji li mogućnost da dječak neće dalje nazadovati?
Jer tako je lijepo bio napredovao.

Ispričavam Vam se na ovako dugom postu. Željela bih s nekim o ovome tko je stručan pričati, ali kako dijete nije moje, ja se ne mogu miješati.

Hvala Vam.

Cijenjena kolegice,

Na temelju Vašeg opisa ponašanja djeteta vezanih uz poveznice s autizmom ne može se ustvrditi da je riječ o autizmu, no doista se može posumljati u redovnu razvojnu liniju, što ste i sami posumnjali. Uglavnom postoji dovoljno elemenata da se dijete uputi na dijagnostičku obradu (neurolog, genetičar, psihijatar, psiholog, logoped, defektolog i dr. po potrebi).
Navedene simptome autizma koje navodite treba staviti u kontekst razvojne dobi djeteta (a ne samo kronološke). Pojavnost autizma u bližoj obitelji, značajan je čimbenik za dodatnu sumnju.
Svaki roditelj teško prihvaća da njegovo dijete nije onakvo kakvo su očekivali. Faza negiranja je uobičajena, kao i period okrivljavanja pa onda obično slijedi traženje čuda - lijeka ili hvatanje u koštac s problemom!
Negiranje može biti u smislu potpunog negiranja problema ili u smislu traženja drugog mišljenja - druge utješnije dijagnoze. 
Možda su roditelji i te kako svijesni problema, ali su na temelju iskustva rođaka, odlučili da dijete ničime posebno ne "maltretiraju" barem za sada.U prilog tome ide i to što su Vas angažirali, zar ne? Vi se doista ne smijete mješati više negoli što to oni žele. Postoje odgovorne osobe koje trebaju savjetovati roditelje i uputiti ih na prave adrese, počevši od pedijatra do stručnog tima u vrtiću.
Floor time je bio izvrstan izbor metode!!! I vrijedilo bi ga i dalje primjenjivati, no polako dolazi vrijeme i za druge metodičke pristupe: ABA, TEACCH, PECS itd. Naravno, da će bez intenzivnog tretmana i ciljanog tretmana dijete stagnirati, ako ne i nazadovati. Prve godine intenzivnog neurološkog razvoja, su najvažnije za tretman, no mnogo se može napraviti i kasnije. Kad počne pubertet već jako teško. 
Ovo dijete neće imati koristi od uključenja u redovni vrtić bez odgovarajuće stručne pomoći. Pa niti u posebni program, ako nisu jasno utvrđeni njegovi razvojni problemi i ciljani tretmani na iste. 
Na Vašem mjestu bih razmislila koliko ima smisla ulagati trud u rad s izgleda kompleksnim razvojnim problemom, i to sam bez dostatnog znanja, podrške od strane roditelja i stručnjaka koji bi procijenio područja razvoja i davao Vam upute što i kako da radite. 
Cij. kolegice, već sada se posebni po svom znanju i živite svoj poziv.
Razmislite, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu nije nedostižan cilj. Imati kombinaciju dva zvanja - velika je prednost. Završite studij za odgajatelja, a onda lijepo put Zagreba. Kada se nešto želi i voli, uvijek se nađe način.

Želim Vam svako dobro!