visokofunkcionirajući autizam
Dobar dan,imam jedno pitanje!!?
Imam sina starog 9 i pol godina,trenutno polazi 2-gi razred specijalne škole Krapinske Toplice. Sada sam bila na SVEUČILIŠTU U ZAGREBU ERF. Tamo su mi napisali zaključak: OBILJEŽJA DJEČAKOVOG KOGNITIVNOG,SOCIJOKOGNITIVNOG I JEZIČNO-GOVORNOG RAZVOJA,KAO I OBILJEŽJA SOCIJALNIH ODNOSA I INTERESA UPUČUJU NA POSTOJANJE VISOKOFUNKCIONIRAJUČEG AUTIZMA.hm....pa bih vas molila ako mi možete malo više reći o ovome....ne razumijem!? puno hvala....Goga
Čini mi se da ste iznenađeni dijagnozom koju ste dobili pa pretpostavljam da raniji dijagnostički postupci nisu jasno definirali da je riječ o autizmu. Obzirom na probleme dijagnostike kod nas i nedostatna znanja i instrumentarij stručnjaka - zdravstvenih i onih u komisijama a vezano uz autizam, to nije neobično. Isto tako dosad nismo imali definiran jedinstveni dijagnostički protokol za autizam, znam da je izrađen nedavno ali nisam sigurna niti da je već u široj primjeni. Procjene koje su učinjene u Centru za rehabilitaciju pri ERF-u, s primjerenim instrumentarijem za razvojnu dijagnostiku (to ne isključuje i potrebu medicinske dijagnostike) pokazale su da Vaš dječak ima autistični poremećaj ili autizam. Termin „visokofunkcionirajući autizam" obično se koristi kako bi se istaklo da osoba usprkos autizmu ima višu razinu općeg funkcioniranja koja se očituje upravo navedenim - prosječnim ili natprosječnim intelektualnim funkcijama, eventualno manjim zaostajanjem u kognitivnom razvoju ali ne na svim područjima, funkcionalnim govorom i relativno svladanim jezikom (što ne isključuje prisutnost određenih teškoća u komunikaciji), manjim teškoćama na planu socio-emocionalnog razvoja (što opet ne isključuje obilježja autističnog ponašanja). Sve to ukazuje da su kapaciteti za učenje vrlo dobri i da dijete svojim intelektualnim funkcijama i učenjem novih znanja, vještina i navika relativno dobro kompenzira oštećenja na planu govorno-jezičnog razvoja i socio-emocionalne prilagodbe okolini. Samo 20 -30% djece s autizmom imaju visokofunkcionirajući autizam, dok ostali zbog težih kliničkih slika autizma i neuroloških teškoća koje ih prate i/ili zbog nedostatne i nedovoljno primjerene stručne podrške, imaju veće ili manje zaostajanje u kognitivno-socijalnom razvoju i svladavanju govora, odnosno značajne intelektualne teškoće. Bilo bi uputno još napraviti diferencijalnu dijagnostiku između visokofunkcionirajućeg autizma i Asperger sy. - razlika je u oštećenju govorno-jezičnih funkcija.
Šteta je što niste ovu dijagnostiku na ERFu-u obavili prije polaska u školu, mada nije isključeno i sada ponovno razmotriti primjereni oblik školovanja obzirom na ove nalaze. Kako niste napisali po kojem se članu Pravilnika Vaše dijete školuje, odnosno u koji program je upisano, teško mi je dati pravi savjet. Ukoliko je po jednom od programa vezanih uz članak 12. Pravilnika, razgovarajte sa stručnim timom škole i savjetujte se s njima da li da se traži rekategorizacija i na temelju nje promjena oblika školovanja. Kao prvo trebalo bi proanalizirati nalaze intelektulne, socijalne i emocionalne dobi Vašeg djeteta. Obzirom na kronološku dob, nisam posve sigurna koliko će Vaš dječak biti spreman za promjenu škole i okružja, odnosno za edukacijsku integraciju u redovnu školu po prilagođenom programu ili programu djelomične integracije, ali po procjeni da je riječ o visokofunkcionirajućem autizmu svakako bi to trebalo razmotriti i još uvijek nije prekasno. U tom smislu trebalo bi dobro procjeniti koliko zaostaje za programom redovne škole - ukoliko zaostajanje nije veliko, može se razmotriti uključivanje u redovnu školu, makar u generacijski gledano niži razred. Isto tako pri procjeni treba izvagati prednosti i teškoće promjene oblike školovanja obzirom na skori ulazak u pubertet i teškoće koje se mogu javiti. Uz dobru stručnu podršku, Vaš dječak bi mogao imati dobru perspektivu da završi školovanje i stekne neko zanimanje, no problemi iz autizma time neće nestati i uvijek će biti poseban i trebati određenu podršku u pojedinim aspektima življenja. Ukoliko nastavi školovanje po posebnom programu, šanse za stjecanje zvanja i priznavanje profesionalne sposobnosti značajno su mu smanjene. Nažalost u praksi se rijetko susrećemo s pozitivnim primjerima i nije rijetkost da se dijete s visokofunkcionirajućim autizmom školuje po posebnom programu za učenike s lakom mentalnom retardacijom i utjecajnim teškoćama u razvoju, iako bi redovni prilagođeni program ili program djelomične integracije za učenike s manjim intelektualnim teškoćama bio primjerenije riješenje, ali samo uz dobru stručnu podršku defektologa specijaliziranog za autizam i eventualno osobnog asistenta. U zemljama s razvijenijom školskom praksom po pitanju autizma, djeca s visokofunkcionirajućim autizmom imaju određene šanse i za visokoznanstveno obrazovanje. Nažalost kod nas je rijetkost da završe srednjoškolsko obrazovanje. Teško je prognozirati tijek daljnjeg razvoja autističnog poremećaja kod Vašeg dječaka obzirom na težinu kliničke slike autizma, posebno tijekom puberteta i rane adolescencije, pa je uputno vršiti redovne godišnje neurološke kontrole i savjetovati se sa dječjim psihijatrom te stručnjacima za autizam pri Centru za rehabilitaciju na ERF-u gdje ste već bili. Ukoliko naiđete na probleme i nerazumijevanje u školi, ponovno se obratiti ERF-u i tražite procjenu za primjereni oblik školovanja. Nadam se da sam dostatno pojasnila na što ukazuje ova globalna procjena, no svakako bi nalaze trebalo detaljnije proanalizirati za jasan sud i ispravan savjet.
Uurednica