Nije uobičajeno dijagnosticirati autizam prije 3. godine života, budući da su rani simptomi samo pokazatelji mogućih razvojnih teškoća i da se klinička slika razvija sazrijevanjem centralnog nervnog sistema. No rani znakovi su posebno važni za rano otkrivanje djece s razvojnim teškoćama i za pravovremeno uključivanje u ranu intervenciju. Na temelju ranih znakova prepoznavaju se rizična djeca, procjenjuje se i prati njihov razvoj. Na osnovu procjena izrađuju se ciljani rehabilitacijski tretmani koje mobilne službe provode u kući i kojima podučavaju roditelje. Znanstveno je dokazano da se ciljanom ranom intervencijom značajno može poboljšati životni ishod osobe s autizmom. U suvremenoj praksi naglašava se važnost prepoznavanja ranih znakova autizma i uključivanja djeteta u ranu intervenciju čak i prije navršene 1. godine života djeteta.
Autizam se još uvijek dijagnosticira na osnovu analize ponašanja i prema neujednačenim protokolima dijagnostike. Put do dijagnoze nerijetko je dug i kompliciran, a vrijeme za rani ciljani rehabilitacijski tretman time je nepovratno izgubljeno, što će obilježiti daljnji životni put djeteta i obitelji. Ispravna dijagnoza je samo smjernica za rehabilitacijski pristup i stjecanje prava na zaštitu i skrb. Sve češće se dijagnoza smatra „etiketom" koja negativno označava osobu i traže se drugi pristupi kojima se izbjegava etiketiranje i gubitak vremena za ranu intervenciju.
Rehabilitacijski tretman, odgojni postupci i potrebe podrške određuju se prema cjelovitoj procjeni sposobnosti osobe, postignutih razina za svako pojedino područje razvoja i neovisnosti u svakodnevnom funkcioniranju, te potencijala i odnosa životne okoline spram djeteta. No pogrešna dijagnoza može značajno utjecati na odgojne stavove neposredne okoline u smislu nerazumijevanja i kažnjavanja ponašanja vezanih uz kliničku sliku razvojnog poremećaja, postavljanja prevelikih ili preniskih očekivanja spram djeteta, prezaštićivanja i nedovoljnog odgojnog stimuliranja djeteta ili pretjeranog socijalnog izlaganja i preopterećivanja nedovoljno primjerenim tretmanima. Pogrešna dijagnoza tako vodi u dodatne emocionalne teškoće i probleme mentalnog zdravlja koji su mogli biti izbjegnuti. Isto tako nerazumijevanje problema u funkcioniranju djeteta može značajno narušavati odnose u obitelji. Dijagnoza autizma se često doživljava kao presuda i gubitak nade u „izlječenje" ili poriv za traženje drugog mišljenja i nove nade u „izlječenje". Izbjegavanje davanja dijagnoze autizma izgleda da nije uvjetovano samo razinom znanja stručnjaka već i stavovima spram autizma. Pogrešna dijagnoza može izazvati pogrešne preporuke i odluke stručnjaka i administracije u svezi prava i potreba djeteta, npr. na preporuku za primjeren oblik odgoja i obrazovanja.
Mali broj dijagnosticiranih slučajeva prikrivat će ozbiljnost problema u društvu, neće se razvijati specijalizirane službe i tretmani, i neće se poduzimati mjere za zakonsku zaštitu posebnih potreba i osiguravanje dostupnosti pojedinih ljudskih i građanskih prava. Prividno rijetka pojavnost autizma odrazit će se i na znanje profesionalaca, slabo izučavanje problematike i nebavljenje razvojem ciljanih edukacijskih programa za profesionalce i njihovu specijalizaciju.
Izostanak primjerene dijagnostike obzirom na ispravnost dijagnoza i obzirom na broj zabilježenih slučajeva, tako će značajno utjecati ne samo na životni ishod pogođenih osoba, nego i njihovih obitelji koji se bez primjerene podrške nisu u stanju nositi s problemima autizma i profesionalaca koji su se suočili s problemima za koje nisu bili spremni i dovoljno osposobljeni. Cijena posljedica nedostatne i pogrešne dijagnostike tako može daleko premašiti financijska ulaganja u primjerenu dijagnostiku i skrb.
Prezentirani podaci iz Registra za autizam Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i okvirne procjene na osnovu praćenja podataka kod nas ukazuju da je dijagnosticirano svega oko 10-tak% očekivanih slučajeva poremećaja iz autističnog spektra obzirom na stare ali još uvijek opće prihvaćene prevalencije iz DSM-IV (Dijagnostičko-statistički priručnik Američkog psihijatrijskog udruženja).
DIFERENCIJALNE DIJAGNOZE I MOGUĆE POGREŠNE DIJAGNOZE
Za rano identificiranje i diferencijalnu dijagnostiku autizma i srodnih razvojnih poremećaja iz autistističnog spektra preporučaju se specijalizirani interdisciplinarni dijagnostički timovi i posebni dijagnostički protokoli. U nedostatku još nedovoljno razvijenih objektivnih metoda dijagnostike, drži se da u pojedinim slučajevima samo stručnjaci specijalizirani za poremećaje iz autističnog spektra mogu na temelju svog iskustva i znanja razlučiti pojedine razlike u kliničkim slikama unutar autističnog spektra poremećaja i srodnih razvojnih poremećaja.
Obzirom na pojavnost poremećaja iz autističnog spektra, Europski normativ je formiranje 1 cjelovitog specijalističkog tima na svakih 1,5 miliona stanovnika. Jedini specijalizirani dijagnostički tim kod nas ukinut je 1995. godine.
Kao prvo neophodno je isključiti sljedeće poremećaje i razlikovati poremećaje iz autističnog spektra od:
Mentalne retardacije i zastoja u socio-emocionalnom razvoju ili poremećaja u ranom socio-emocionalnom razvoju
Oštećenja sluha
Poremećaja govora i jezičnih poremećaja
Selektivnog mutizma
Poremećaja pažnje i hiperaktivnog poremećaja
Mješovitog razvojnog poremećaja
Psihotičnog razvoja ličnosti i shizofrenije
Neophodno je razlučiti o kojem se poremećaju iz autističnog spektra radi:
Za prepoznavanje autizma postoje posebni dijagnostički instrumenti i protokoli, no ukoliko je kod djeteta redovito i dugotrajno vidljiva većina navedenih problema u ponašanju postoje razlozi za zabrinutost. Dio ovih ponašanja nije specifičan samo za autizam nego i za neke druge poremećaje u razvoju, psihičke poremećaje i odgojne probleme, ali su često prisutni uz autizam. Nije svejedno koliko je dijete staro i koliko su ta ponašanja primjetna. Neka od ovih ponašanja su prirodna u određenoj razvojnoj dobi u primjerenom intezitetu, no kada ona opstaju usprkos odgojnih intervencija i intenzitetom ograničavaju daljnji razvoj djeteta i svakodnevno funkcioniranje, a dijete značajno odskače u ponašanju od svojih vršnjaka i to okolina primjećuje, bilo bi mudro potražiti stručno mišljenje i pomoć. opširnije...
