PERCEPCIJA

• - autizam se tumači kao deficit u informacijskom procesuiranju, smetnje u strukturi i organizaciji percepcije. Podražaje iz okoline ne primaju na isti način kao većina ljudi, nema pravilnosti u percepciji osjeta. To je djelomično rezultat poremećaja u osjetnom interpretacijskom sustavu, a djelomično posljedica manjkave socijalizacije (specifično socijalno i kulturalno značenje onog što percipiramo).
• - autizam se tumači i kao poremećaj centralne organizacije osjeta, posebno auditivnog, taktilnog, proprioceptivnog i vestibularnog modaliteta gdje dolazi do pogrešne modulacije senzornog podražaja i odgovora (hipo i hiper senzitivnost). To rezultira poremećenim doživljajem "slike tijela" i doživljajem sebe u prostoru (sama orijentacija u prostoru može biti primjerena na nekonceptualnoj razini):
• - vestibularna disfunkcija - teškoće tolerancije promjena u okolini i u odnosu na sebe, odsutnost vrtoglavice i mučnine pri vrtnji, izbjegavanje ljuljanja i odvajanja od tla, hodanja po skliskom ili kosom terenu, insistiranje na vožnji.
• - proprioceptivna disfunkcija - preferiranje dubokih osjeta (čvrsti stisak), bizarni pokreti i stavovi tijela i sl.
• - taktilna disfunkcija - hipo ili hiper osjetljivost pojedinih površina tijela, osjetljivost na pojedinu teksturu, poremećaj osjeta boli i topline.
• - auditivna disfunkcija - preosjetljivost na šumove (obično vrlo tihe), preosjetljivost na pojedine zvukove (usisivač, perilica, bušilica i sl.).
• - osobe na vrlo niskoj razini razvoja ili s vrlo poremećenim perceptivnim funkcijama upoznavaju svijet preferiranjem taktilno-kinestetičkog, olfaktornog i gustativnog modaliteta.
• - autizam se tumači i kao problem selektiranja informacija (posebno auditivnih i taktilnih). Npr. kod autizma nije rijetka disfunkcija centralnog vida u smislu promatranja objekta rubnim dijelom vidnog polja, što izaziva teškoće diskriminacije objekta od pozadine. Pa ipak je vid najbolje funkcionalan modalitet za komunikaciju i učenje osoba s autizmom.

DOŽIVLJAVANJE SVIJETA

• - pretpostavka je da svijet doživljavaju na doslovan način, zaobilaze socijalno značenje i emocionalnu uključenost. Stoga se čini da su im fizička obilježja objekta važnija od funkcionalnog, emocionalnog ili socijalnog značenja, pa se objekt koristi na nefunkcionalan, bizaran i repetitivan način.
• - sposobnije osobe s autizmom nauče osnovne modele ponašanja i uzročno-posljedične veze na kojima se oni temelje, bez razumijevanja socijalnih i emocionalnih osnova tih ponašanja (moraju se posebno učiti prepoznavanju vlastitih emocija i emocija drugih te njihovom povezivanju).
• - mogu prepoznati što se događa oko njih u terminima određenih zvukova, slika i drugih kvaliteta, svijesni su što se događa oko njih, ali nisu potpuno svijesni da se to događa njima (bez uključivanja emocija), svijesni su kada nešto rade ali tu akciju ne pamte kao vlastito iskustvo (nedostatak "iskustvenog selfa"). Autistično učenje ostaje na razini informacija ("gledanje svog života kao na filmu, bez osjećaja da su aktivni sudionici"), sjećanje na događaje ne sadrži osobni karakter, a učenje je mehaničko, potaknuto od strane okoline i akcije koja mu prethodi.
• - rituali i rutine - nisu samo način kreiranja pravilnosti u kaotičnom doživljaju svijeta, već i način reaktiviranja memorijskih sekvenci i naučenog obrasca

PAMĆENJE

- mehaničko pamćenje je zadovoljavajuće ili vrlo dobro: pamte podatke, slijed događaja ili aktivnosti ali ne razumiju vremenski, uzročno-posljedični ili kategorizacijski odnos. Disfunkcije su vjerojatno povezane s oštećenjem dijelova međumozga odgovornih za emotivnu spoznaju i povezanih s kortikalnim procesima mišljenja i rješavanja problema, što rezultira mehaničkim učenjem bez odgovarajućeg shvaćanja (nije smisleno) i izostankom generalizacije naučenog (znanje se ne može jednostavno preoblikovati, fleksibilno i kreativno koristiti).

- pamćenje u slikama ("fotografsko pamćenje").

- nedostatak svijesnosti o vlastitom pamćenju (manjkavost "autobiografskog pamćenja") - opća memorija nije siromašna, disfunkcionalna je samo osobna komponenta memorije. Spontano pretraživanje memorije je otežano i potrebno je neposredno usmjeravanje putem važnih detalja → daju  neujednačene odgovore.

- sjećanje asociraju s određenim beznačajnim sekvencama i događajima.

EMOCIJE

- doživljavaju emocije, ali nije posve jasno kako ih koriste.

- mogu imati snažne osjećaje, ali ih nisu u stanju upotrijebiti u učenju i mišljenju.

- vjerojatno je oštećena sposobnost korištenja emotivnih stanja u spoznavanju samog sebe.

- ne razumiju vlastite namjere, pa ni namjere drugih.

- preferiraju jednostavne, ponavljajuće sekvence ponašanja, a probleme teško uspijevaju rješavati u skladu s funkcionalnim ciljem.

- izostanak spontanog evaluiranja vlastitog ponašanja.

[ Nazad na vrh ]